Ekološka mreža

Ekološka mreža je sustav međusobno povezanih ili prostorno bliskih ekološki značajnih područja koja uravnoteženom biogeografskom raspoređenošću značajno pridonose očuvanju prirodne ravnoteže i biološke raznolikosti.

Značajna područja su:

Unutar ekološke mreže njezini dijelovi povezuju se prirodnim ili umjetnim ekološkim koridorima. Ekološki koridor je ekološka sastavnica ili niz takvih sastav¬nica koje omogućuju kretanje populacijama živih organizama od jednog lokaliteta do drugog. Ekološku mrežu sa sustavom ekološki značajnih područja i ekoloških koridora na prijedlog Ministarstva kulture proglašava Vlada RH.

Radnje koje mogu dovesti do uništenja ili neke druge znatne ili trajne štete na ekološki značajnom području nisu dopuštene. Državni zavod za zaštitu prirode vodi katastar ekoloških sustava te prati stanje i ugroženost staništa.

Što obuhvaća Nacionalna ekološka mreža?

Nacionalna ekološka mreža obuhvaća područja u Hrvatskoj koja su primjenom stručnih kriterija, a na temelju dostupnih podataka ne starijih od 50 godina, utvrđena kao područja važna za očuvanje ili uspostavljanje povoljnog stanja ugroženih i rijetkih stanišnih tipova i/ili divljih svojti na europskoj i nacionalnoj razini. Stanišni tipovi i divlje svojte ugrožene u Europi propisani su dvjema EU direktivama (Direktiva o pticama i Direktiva o staništima) i Bernskom konvencijom.

Nacionalno ugrožene divlje svojte su one koje utvrde kompetentni stručnjaci temeljem međunarodno prihvaćenih IUCN kriterija te postaju sastavni dio tzv. Crvenog popisa ugroženih divljih svojti koji se vodi u Državnom zavodu za zaštitu prirode. Sastavnim dijelovima ekološke mreže smatraju se i svi biospeleološki važni objekti te morske špilje koji trenutačno nisu u evidenciji Državnog zavoda za zaštitu prirode, kao izrazito važna i ugrožena ekološki značajna područja. Osim područja ekološke mreže, utvrđena su i dva ekološka koridora: migracijski koridor za ptice Palagruža – Lastovo – Pelješac te koridor za morske kornjače, priobalni pojas do 50 metara dubine.

Za svako područje ekološke mreže utvrđuju se ciljevi očuvanja i mjere zaštite.Ciljevi očuvanja područja ekološke mreže utvrđuju se u odnosu na ekološke zahtjeve europski i/ili nacionalno ugroženih divljih svojti i stanišnih tipova koje su kvalifikacijske za to područje, a temeljem stručnih i znanstvenih kriterija. Mjere zaštite područja ekološke mreže utvrđuju se na temelju ciljeva očuvanja. Na područjima ekološke mreže na kojima je cilj očuvanja ugroženi ili rijetki stanišni tip propisan Pravilnikom o vrstama stanišnih tipova, karti staništa, ugroženim i rijetkim stanišnim tipovima te o mjerama za očuvanje stanišnih tipova, primjenjuju se mjere sukladno navedenom Pravilniku. Tamo gdje je cilj očuvanja ugrožena divlja svojta za koju su propisane mjere zaštite temeljem Zakona o zaštiti prirode (npr. plan upravljanja ili akcijski plan), primjenjuju se te mjere. Nacionalna ekološka mreža sadrži i područja za koja se ciljevi očuvanja odnose na stanišne tipove navedene u Dodatku I. Direktive o staništima i/ili divlje svojte navedene u Dodatku I. Direktive o pticama i Dodatku II. Direktive o staništima. Radi se o potencijalnim područjima europske ekološke mreže NATURA 2000 koju je Republika Hrvatska obvezna prirediti i podnijeti Europskoj komisiji do dana pristupa Europskoj Uniji. Do toga vremena prikupljat će se novi podaci o rasprostranjenosti NATURA divljih svojti i stanišnih tipova u Hrvatskoj.

Zaštita i upravljanje područjima ekološke mreže

Područja možemo grupirati u dvije cjeline:

  1. Područja zaštićena u nekoj od kategorija Zakona o zaštiti prirode 
    Ovim područjima upravljat će se sukladno svim propisima koji reguliraju upravljanje i zaštitu zaštićenih područja, uz naglasak na provođenje ciljeva očuvanja i mjera zaštite za kvalifikacijske ugrožene divlje svojte i/ili stanišne tipove u smislu ekološke mreže. Zaštićena područja koja su uvrštena u ekološku mrežu uglavnom se odnose na kategorije: nacionalni park, park prirode, strogi i posebni rezervat.

  2. Područja izvan sustava zaštićenih područja 
    Najvažniji mehanizam zaštite za ove lokalitete je postupak ocjene prihvatljivosti planiranih zahvata za prirodu koji obvezan za sve planirane zahvate koji mogu imati bitan utjecaj na područja ekološke mreže. Obvezno je sagledati moguće utjecaje takvih planiranih zahvata na ciljeve očuvanja određenog područja ekološke mreže te razmotriti alternativne mogućnosti i utvrditi mjere ublažavanja. U slučaju da zahvat nije prihvatljiv za prirodu, može ga iznimno odobriti Vlada RH ako nakon provedenog javnog uvida utvrdi da postoji prevladavajući javni interes. Pritom se određuju kompenzacijske mjere koje moraju osigurati da se očuva funkcija tog područja u kontekstu ukupne ekološke mreže (osiguravanje zamjenskog područja i sl.).

Za planirane zahvate za koje je posebnim propisom obvezna procjena utjecaja na okoliš, ocjena prihvatljivosti za prirodu obavlja se u sklopu procjene utjecaja na okoliš. Osim propisanih mjera zaštite za svako pojedino područje moći će se donositi i detaljniji planovi upravljanja. Propisane mjere zaštite bit će obvezne za sve fizičke i pravne osobe koje na tim područjima obavljaju djelatnosti upravljanja i korištenja prirodnih dobara ili izvode zahvate u prirodu u smislu Zakona o zaštiti prirode. U postupku izrade dokumenata prostornog uređenja i planova gospodarenja prirodnim dobrima bit će potrebno utvrditi prisutnost područja ekološke mreže te u dokumente unijeti mjere njihove zaštite.

Zaštita područja ekološke mreže osigurava se osim provođenjem propisanih mjera zaštite također i provođenjem uvjeta zaštite prirode koji se izdaju sukladno odredbama Zakona o zaštiti prirode. Svi planovi gospodarenja prirodnim dobrima i dokumenti prostornog uređenja sadrže mjere i uvjete zaštite prirode. Ako se cilj očuvanja područja ekološke mreže odnosi na prirodne vrijednosti kojima se upravlja temeljem plana gospodarenja prirodnim dobrima ili ako se propisane mjere zaštite odnose na gospodarenje prirodnim dobrima, predlaže se da tim područjima upravlja fizička ili pravna osoba koja provodi plan, ukoliko taj plan sadrži uvjete zaštite prirode. Nije dopušteno uvođenje genetski modificiranih organizama u okoliš u područjima ekološke mreže te u područjima koja predstavljaju zaštitne zone utjecaja. Područjima ekološke mreže upravljaju javne ustanove osnovane za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima.

Za područja ekološke mreže potrebno je propisati praćenje stanja kako je to u Europskoj uniji propisano za područja NATURA 2000.

Monitoring se odnosi na one pokazatelje koji omogućuju:

Monitoring je potrebno prioritetno provoditi za divlje svojte i stanišne tipove koji su utvrđeni kao ciljevi očuvanja za predmetno područje ekološke mreže, pri čemu je posebnu pažnju potrebno usmjeriti na vrsta čije stanje najočitije odražava promjene u staništima drugih vrsta odnosno u stanišnim tipovima.

Natura 2000

NATURA 2000 je ekološka mreža Europske Unije koja obuhvaća područja važna za očuvanje ugroženih vrsta i stanišnih tipova. Svaka zemlja članica EU doprinosi stvaranju mreže određivanjem Područja posebne zaštite (Special Protection Areas) za ptice i Posebnih područja zaštite (Special Areas of Conservation) za ostale divlje svojte i stanišne tipove. Područja moraju biti odabrana na način da osiguravaju opstanak određenih divljih svojti i stanišnih tipova navedenih u dodacima Direktiva. U područjima NATURA 2000 potrebno je definirati i provoditi mjere upravljanja koje će osigurati tzv. dobro stanje vrsta i stanišnih tipova radi kojih je zaštićeno.

NATURA 2000 je najveća koordinirana mreža područja očuvanja prirode u svijetu. Kada Hrvatska postane članicom Europske unije svoju će bogatu biološku i krajobraznu raznolikost uključiti u tu mrežu i postati ključna kockica u europskoj slagalici. Više na stranicama www.natura2000.hr.