Zagađenje morskog okoliša plastikom postalo je jedan od najvažnijih ekoloških problema iz brojnih razloga, među kojima je ulazak mikro i makro-plastike u hranidbeni lanac morskih organizama osobito alarmantan. Znanstvene studije pokazale su prisustvo plastike u morskim organizmima koji su uzgojeni ili ulovljeni za ljudsku konzumaciju. Međutim, postoji manjak dokaza o ovom fenomenu u zaštićenim područjima Istarske županije stoga je, u sklopu Projekta WASTEREDUCE, provedeno je straživanje o prisutnosti mikro i makro-plastike u probavnom sustavu četiri skupine morskih organizama: školjkaša, rakova, riba i morskih ptica. S obzirom da je riječ o prekograničnom Interreg projektu koji je okupio osam partnera iz Italije i Hrvatske, studija je napravljena na engleskom i hrvatskom jeziku.
Studija je u cijelosti priložena uz ovu objavu.
Prisutnost mikroplastike u hranidbenom lancu i
makroplastike u morskim pticama
– Projekt WASTEREDUCE –
Autori: Ana Markić1, Ines Kovačić2, Neven Iveša2
Suradnici: Lara Mikac3, Filip Prošić2 (student)
1 Blue Mark Consulting, Put za Marleru 20, 52204 Ližnjan
2 Sveučilište Jurja Dobrile u Puli, Fakultet prirodnih znanosti, Znanost o moru, Zagrebačka ul. 30, 52100 Pula
3 Institut Ruđer Bošković, Zavod za fiziku materijala, Laboratorij za molekulsku fiziku i sinteze novih materijala, Bijenička 54, 10000 Zagreb, Croatia
Sažetak
Plastično onečišćenje mora i morskih organizama danas predstavlja jedan od najraširenijih i ekološki najznačajnijih antropogenih pritisaka na morske ekosustave. U sklopu istraživanja prisutnosti mikroplastike u hranidbenom lancu i makroplastike u morskim pticama analizirano je ukupno 183 jedinki školjkaša, rakova i riba te 10 gvalica morskih ptica prikupljenih na području Istarske Županije. Cilj istraživanja bio je procijeniti prisutnost plastike u različitim trofičkim razinama te identificirati potencijalne bioindikatorske skupine organizama.
Rezultati su pokazali da školjkaši iz urbanih i antropogeno opterećenih područja akumuliraju značajno veće koncentracije mikroplastike u odnosu na jedinke iz udaljenijih i manje opterećenih lokaliteta, što potvrđuje važnost lokalnih izvora onečišćenja i visoki biomonitoring potencijal filtratora. Nasuprot tome, rakovi su sadržavali relativno male količine plastike te su se pokazali metodološki zahtjevnima za analizu i manje pogodnima kao bioindikatori mikroplastike. Među ribama su uočene izražene razlike između vrsta; cipli su sadržavali znatno veće količine mikroplastike od strijelki, što upućuje na važnost hranidbene ekologije i načina prehrane u unosu plastike. Rezultati sugeriraju da bi cipli mogli predstavljati prikladne bioindikatore mikroplastičnog onečišćenja u priobalnim područjima.
Analiza gvalica morskih ptica pokazala je izrazito visoku zastupljenost plastike, pri čemu je svih 10 detaljno analiziranih gvalica sadržavalo plastiku. Ukupno je izdvojeno 274 komada plastike, dominantno film plastike i vlakana. Plastika je potvrđena u svim istraživanim razinama hranidbenog lanca, međutim trofički prijenos i biomagnifikacija nisu mogli biti nedvojbeno potvrđeni.
