Zaštićena područja

Temeljem Zakona o zaštiti prirode (NN 80/13), zaštićena područja se dijele u devet kategorija:

• Strogi rezervat je područje kopna i/ili mora s neizmijenjenom ili neznatno izmijenjenom sveukupnom prirodom.
• Nacionalni park je prostrano, pretežno neizmijenjeno područje kopna i/ili mora iznimnih i višestrukih prirodnih vrijednosti koje obuhvaćaju jedan ili više sačuvanih ili neznatno izmijenjenih ekosustava.
• Posebni rezervat je područje kopna i/ili mora od osobitog značenja zbog jedinstvenih, rijetkih ili reprezentativnih prirodnih vrijednosti, ili je ugroženo stanište ili stanište ugrožene divlje vrste.
• Park prirode je prostrano prirodno ili dijelom kultivirano područje kopna i/ili mora velike bioraznolikosti i/ili georaznolikosti, s vrijednim ekološkim obilježjima, naglašenim krajobraznim i kulturno - povijesnim vrijednostima.
• Regionalni park je prostrano prirodno ili djelom kultivirano područje kopna i/ili mora velike bioraznolikosti i/ili georaznolikosti, s vrijednim ekološkim obilježjima i krajobraznim vrijednostima karakterističnim za područje na kojem se nalazi.
• Spomenik prirode je pojedinačni neizmijenjeni dio prirode koji ima ekološku, znanstvenu, estetsku ili odgojno - obrazovnu vrijednost.
• Značajni krajobraz je prirodni ili kultivirani predjel velike krajobrazne vrijednosti i bioraznolikosti i/ili georaznolikosti ili krajobraz očuvanih jedinstvenih obilježja karakterističnih za pojedino područje.
• Park - šuma je prirodna ili sađena šuma, veće bioraznolikosti i/ili krajobrazne vrijednosti, a koja je namijenjena i odmoru i rekreaciji.
• Spomenik parkovne arhitekture je umjetno oblikovani prostor (perivoj, botanički vrt, arboretum, gradski park) koji ima estetsku, stilsku, umjetničku, kulturno - povijesnu i odgojno - obrazovnu vrijednost.

Kategorije su najvećim dijelom kompatibilne i usuglašene s odgovarajućim međunarodno utvrđenim kategorijama Međunarodne unije za zaštitu prirode.

Zaštićena područja predstavljaju riznicu biološke raznolikosti te čine okosnicu sveukupne zaštite kao i ključne čvorove ekološke mreže. Radi otvaranja mogućnosti brze zaštite neke prirodne vrijednosti, Zakonom o zaštiti prirode uveden je pojam preventivne zaštite. Za područje za koje se stručnim obrazloženjem Državnog zavoda za zaštitu prirode utvrdi da ima svojstva zaštićenog područja i/ili je pokrenut postupak zaštite, Ministarstvo kulture izdaje rješenje o preventivnoj zaštiti na rok od najviše 3 godine. Za vrijeme trajanja preventivne zaštite na prirodnu vrijednost primjenjuju se sve odredbe Zakona o zaštiti prirode.
Zaštićena područja mogu se prekogranično povezivati sa zaštićenim područjima drugih država. Plan upravljanja i mjera zaštićenog područja koje je prekogranično povezano sporazumno se utvrđuje s nadležnim tijelom države u kojoj se nalazi prekogranični dio zaštićenog područja.

Zaštićena područja zauzimaju oko 9% ukupne površine Istarske županije, a Natura Histrica štiti 6% ukupne površine.
Na području Istarske županije, osim JU Natura Histrica, u upravljaju različitim zaštićenim područjima i drugim zaštićenim prirodnim vrijednostima djeluju još tri javne ustanove:

• Nacionalni park Brijuni
• Park prirode Učka
• Javna ustanova Kamenjak

Popis zaštićenih područja kojim upravlja JU Natura Histrica:

Ugrožene svojte biljaka, životinja i gljiva procjenjuju se prema stadardiziranim kriterijima koje je propisala svjetska udruga za zaštitu prirode ( International Union for Conservation of Nature , IUCN). Temeljem takve procjene izrađuju se tzv. crveni popisi i crvene knjige. Oni predstavljaju jednu od temeljnih stručnih podloga u zaštiti prirode te nam pokazuju što i koliko pojedinu svojtu ugrožava, kojim se mjerama i kako mogu smanjiti ili ukloniti rizici izumiranja pojedine svojte. Glavna je svrha crvenih popisa usmjeriti pozornost državnih institucija, nevladinih udruga i šire javnosti na poduzimanje konkretnih mjera zaštite ovih vrsta s utvrđenim prioritetima i žurnosti akcija, kako bi ubuduće što manji broj vrsta bio uvršten u crveni popis.Ugrožene ili rijetke divlje svojte proglašava zaštićenim ili strogo zaštićenim svojtama Ministarstvo kulture pravilnikom na prijedlog Državnog zavoda za zaštitu prirode temeljem procjene ugroženosti pojedinih svojti i obveza koje proizlaze iz međunarodnih ugovora kojih je RH stranka i koji su na snazi. Zavičajne udomaćene svojte koje su ugrožene utvrđuje i proglašava zaštićenim zavičajnim udomaćenim svojtama ministar na prijedlog Državnog zavoda za zaštitu prirode.

IUCN kategorije ugroženosti

Broj biljnih i životinjskih svojti obrađenih u Crvenom popisu prema skupinama i IUCN kategorijama.

(Izvor DZZP)

Zaštićene svojte - divlje svojte koje su ugrožene ili rijetke, zaštićuju se kao strogo zaštićene svojte ili zaštićene svojte.

Strogo zaštićenom svojtom može se utvrditi:

• divlja svojta kojoj prijeti izumiranje na području RH;
• usko rasprostranjeni endem;
• divlja svojta zaštićena na temelju međunarodnog ugovora.

Zaštićenom svojtom može se utvrditi:

• zavičajna divlja svojta koja je osjetljiva ili rijetka i ne prijeti joj izumiranje na području RH;
• divlja svojta koja nije ugrožena, ali ju je radi njezina izgleda lako moguće zamijeniti s ugroženom divljom svojtom;
• divlja svojta na temelju međunarodnog ugovora.

(Izvor DZZP)

Minerale, sigovine i fosile utvrđuje i proglašava zaštićenim prirodnim vrijednostima ministar na prijedlog Državnog zavoda za zaštitu prirode.
Minerali su samorodni homogeni kemijski elementi ili spojevi u vidu kristalizirane ili amorfne tvari, određene strukture, oblika i sastava.
Sigovine su nakupine minerala u podzemnim prostorima različitih oblika (stalaktiti, stalagmiti, stalagnati, helektiti i dr.).
Fosili predstavljaju sačuvane cjeline, dijelove ili tragove izumrlih organizama i njihovih životnih aktivnosti.
Zaštićenim mineralom, sigovinom ili fosilom može se utvrditi onaj fenomen koji zbog svoje rijetkosti, izuzetne veličine ili izgleda, ili izvanrednoga znanstvenog značenja predstavlja prirodnu vrijednost u smislu Zakona o zaštiti prirode.

Minerali, sigovine i fosili vlasništvo su Republike Hrvatske. Zabranjeno ih je uništavati i oštećivati njihova nalazišta.
Ukoliko Ministarstvo kulture predloži zaštitu, a odgovarajuće predstavničko tijelo ne donese akt o zaštiti u roku od tri mjeseca od primitka prijedloga, tu će prirodnu vrijednost Vlada RH proglasiti zaštićenom.